Limun (lat. Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus
(porodica Rutaceae), a uspijeva jedino u toplim podnebljima pa se stoga
uzgaja isključivo u mediteranskim zemljama i područjima sa suptropskom
klimom. Limun se najprije uzgajao u Indiji, Kini i Burmi, gdje se
koristio kao antiseptik ili protuotrov. Najveći svjetski proizvođači su
Indija (2,06 milijuna t), Meksiko (1,88 milijuna t), a u Europi
Španjolska (0,88 milijuna t).
Limun je manje drvo, visoko od 3 do 6
metara. Mladi izboji i cvjetni listići su ljubičasti. Plod je žute boje,
unutrašnjost mu je bezbojna, ovalnog do gotovo okruglog oblika, obično
uz peteljku malo udubljen sa šiljastim završetkom na suprotnom kraju.
Kora može biti lagano hrapava ili glatka, a s unutrašnje strane obložen
je bijelom spužvastom ovojnicom koja se zove albedo i nije jestiva. Biljka se ponekad uzgaja kao ukras, ali općenito nasadi se uzgajaju radi dobivanja plodova.
Tlo i klima
Može se uzgajati na svim vrstama tla
samo ako nisu alkalna. Najbolje uspijeva na slabo kiselom ili na
neutralnom tlu čiji je pH 6,0 - 7,0. Voli lakša i propusna tla bogata
humusom (najmanje od 3 - 5 %). Limun ne podnosi vjetrovito vrijeme, pa
se zato plantaže limuna redovito štite vjetrozaštitnim pojasevima.
Podižu se visoki zidovi od čempresa, tamarisa ili eukaliptusa koji štite
nasade od jačih vjetrova i osiguravaju povećanu vlažnost zraka oko
stabala.
Sjetva
Biljke se sade u proljeće na razmake 3 x
4 m ili 4 x 4 m, ali se koriste i drugi, veći ili manji razmaci, ovisno
o plodnosti tla i mogućnosti navodnjavanja.
Berba
U odgovarajućem podneblju limunovo drvo
rodi dvaput godišnje. Proljetna cvatnja iz koje izrastaju nabolji
plodovi traje najmanje dva mjeseca. Isto toliko dugo zreli plodovi mogu
čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tijekom cijele
zime, od studenog pa do travnja ili svibnja. Druga cvatnja, koja se u
komercijalnim nasadima izaziva prisilno, traje u kolovozu i rujnu, a
plodovi se počinju brati u svibnju, odmah nakon što se poberu zadnji
zimski plodovi.
