JABUKA
Izabrati najpovoljniji uzgojni oblik nije lako obzirom da odabir ovisi o više čimbenika kao npr. o bujnosti podloge i sorte, plodnosti tla, primjeni mehanizacije, površini parcele, utrošku ljudske radne snage i sl.
Od
kad se započelo s intenzivnom proizvodnjom, nasadi jabuke postali su
gušći, stabla niža i brže ulaze u rod te su visokog priroda i
kvalitetnijih plodova. Zahtjev za gušćom sadnjom uvjetovao je upotrebu
slabo bujnih vegetativnih podloga, a time i upotrebu novih uzgojnih
oblika. Tako danas u intenzivnim voćnjacima jabuke prevladavaju dva
uzgojna oblika, a to je vitko vreteno i vretenasti grm.
Vitko vreteno
Predstavlja
standardni uzgojni oblik za jabuku. Ovaj oblik se sastoji od provodnice
i primarnih grana koje su ujedno i rodno drvo ili pak te kratke
primarne grane na sebi nose rodno drvo. Stoga, ovaj uzgojni oblik kao
skelet ima samo stožac, a poluskeletne grane su nosači rodnog drva i
obrastajućih grančica koje se nalaze direktno na provodnici. Vitko
vreteno osigurava velike prednosti u proizvodnji jabuke na način da se u
svim pomotehničkim zahvatima smanjuje ručni rad. Jabuke se u obliku
vitkog vretena uzgajaju maksimalno do visine od 2,2 do 2,5 m. Ta visina
omogućuje jednostavniju njegu (minimalno orezivanje, direktna berba sa
zemlje, jednostavnija i efikasnija zaštita) i berbu.
Osim
jednostavnije njege, prednost ovog uzgojnog oblika je što omogućuje
dobre prirode, visoku kvalitetu plodova zahvaljujući idealnim
svjetlosnim uvjetima što znači da su plodovi izrazitije obojeni,
ujednačeniji i zreliji, a i odnos tvari je vrlo dobar. Vitko vreteno
osigurava brzi ulazak u rod, visoku efektivnost i brz povrat
financijskih sredstava.
U prvoj
godini formiranja vitkog vretena provodnica se skrati na 80 cm visine
kako bi se izazvao rast postranih izboja. Od njih se ostavlja 5 do 7
dobro razvijenih izboja koji su pravilno raspoređeni na provodnici odn.
međusobno razmaknuti oko 20 cm i spiralno raspoređeni. Nakon toga
odstranjuju se cvjetni pupovi. Kad izboji narastu do duljine od 40 cm i
više potrebno ih je savijati pod kutom od 45°. To se može obavljati sve
do lipnja.
U drugoj godini voćku je
potrebno privezati uz armaturu. U slučaju da provodnica nije dovoljno
ojačala potrebno ju je skratiti do prvog jačeg izboja koji će dalje
preuzeti ulogu provodnice. Savinute jednogodišnje grane se ne diraju
odn. ne prikraćuju. U vegetaciji oni izboji koji postaju konkurentni
provodnici ili se pinciraju ili se uklanjaju.
U
trećoj godini se uklanjaju izboji koji su u drugoj godini donijeli rod,
a jednogodišnje izboje je potrebno prorijediti. Kao produljnice
osnovnih grana potrebno je ostaviti jednogodišnje izboje. Dvogodišnje
rodno drvo na osnovnim granama potrebno je prikratiti na optimalan broj
pupova ovisno o položaju grane na voćki, debljini rodne grane i
kondiciji same voćke. Na slabije razvijenim rodnim granama dovoljno je
ostaviti 1 do 2 pupa, dok na dobro razvijenim granama u donjem dijelu
voćke je moguće ostaviti i 5 do 6 pupova.
U
četvrtoj godini najprije je potrebno provodnicu skratiti na željenu
visinu uzgoja. Nakon toga sve izboje uspravnog rasta potrebno je
ukloniti, dok se bočni položeniji izboji ostavljaju kako bi održali
voćku na željenoj visini. Daljnjom pravilnom rezidbom održava se uzgojni
oblik vitkog vretena kojim se postiže dobar raspored grana i krošnje.
Osnovnu rezidbu poželjno je nadopuniti zelenom rezidbom u vegetaciji
kojom se postiže veća prozračnost krošnje i bolja obojenost plodova.
Vretenasti grm
Ovaj
uzgojni oblik je također čest kod jabuke kad se uzgaja na slabo do
srednje bujnim podlogama i posađena u gustom sklopu. Osnovni oblik
vretenastog grma se sastoji od provodnice i spiralno raspoređenih grana
koje se dalje razgranavaju, ovisno o vrsti voćke, na grane drugog,
trećeg i četvrtog reda. Od osnove prema vrhu krošnje duljina osnovnih
grana se postepeno smanjuje tako da dobro oblikovan vretenasti grm ima
oblik stošca.
U prvoj godini
nerazgranate jednogodišnje sadnice u proljeće prije kretanja vegetacije
skraćuju se na visinu od 80 cm, dok u slučaju razgranatih sadnica
provodnica se skraćuje na 50 do 70 cm iznad najvišeg prijevremenog
izboja. U slučaju da je provodnica kraća od spomenute visine, ne
skraćuje se. Prijevremeni izboji se također ne skraćuju. U fenofazi
bubrenja pupova tj. kad izboji narastu 10 do 15 cm, potrebno je
izolirati vrh provodnice i svaki od prijevremenih izboja. Na
prijevremenim izbojima ostavljaju se samo one mladice koje rastu bočno,
slabije bujne mladice koje imaju smjer rasta prema dolje i jedna mladica
na vrhu koja će služiti kao produljnica. Na taj način osnovna grana
dobi oblik „riblje kosti“. Ako se pojavi jedna ili više oštrih mladica,
potrebno ih je odstraniti ili oštro pincirati. Provodnicu treba
privezati za oslonac, a ostale izboje poviti ako je potrebno. No
povijanje se može odgoditi dok mladice ne dosegnu duljinu od 30-ak cm.
U
drugoj godini potrebno je ponovo napraviti izolaciju vrhova provodnice i
svih postranih izboja. Ako je provodnica narasla više od 80 do 90 cm,
potrebno ju je skratiti na 70 do 80 cm. U fenofazi bubrenja pupova na
vrhu izboja ostavi se 1 do 2 pupa, dok se ostali u duljini od 20 cm
odstrane rukom. Sve izboje na provodnici pod kutom od 45 do 65° treba
poviti pod kutom od 90° u odnosu na provodnicu. Razmak među tim izbojima
ne smije biti manji od 25 cm. Na osnovnim granama dolazi do
razgranjenja drugog reda, a ona moraju biti raspoređena po načelu
„riblje kosti“. Neke voćke već u drugoj godini mogu proroditi pa u
slučaju da se zametne previše plodova treba ih što prije prorijediti.
U
trećoj godini je uglavnom je završeno formiranje vretenastog grma. U
razdoblju mirovanja rezidba se provodi samo kako bi se popravili
propusti napravljeni u drugoj godini i prorijedili suvišni rodni izboji.
Duljina grana od osnove prema vrhu postepeno se skraćuje kako bi se
smanjilo zasjenjivanje, a konačna visina voćke ne bi smjela prelaziti
2,5 m. Vrh voćke održava se povijanjem provodnice ili se svodi na niži
umjereno bujni izbojak ili granu.
KRUŠKA
Kruška
se kao i jabuka može uzgajati i lako prilagođavati različitim uzgojnim
oblicima i sustavima uzgoja. Najčešći uzgojni oblici jesu piramida,
vretenasti grm, pravilna i nepravilna palmeta kosih grana te razni
kordonci.
U
slučaju da se kruška želi što lakše uzgajati, tada je najbolji uzgojni
oblik etažna piramida koju je kruška sklona prirodno formirati.
Vitko vreteno, vrlo vitko vreteno, poboljšani vertikalni kordonac – uzgajaju se na dunji MC i ADAMS, a rjeđe na dunji MA.
Poboljšani vertikalni kordonac
To
je uzgojni oblik u pravcu koji ima centralnu os ili provodnicu na kojoj
se nalaze samo kratki nosioci rodnog drva. Promjer krošnje je 0,3 do
0,5 m, oblik krošnje je valjak, a visina stabla 2,2 do 2,5 m. Nosioci
rodnog drva tijekom uzgoja se zamjenjuju kad postanu prejako razvijeni.
Ako se kruška uzgaja kao ovaj oblik tada se sadi na međuredni razmak od
2,8 do 3,2 m, a unutar reda na 0,3 do 0,5 m razmaka što iznosi od 6.250
do 11.900 stabala/ha.
Obična piramida
Danas sve više napušta jer ima manju ukupnu rodnu površinu.
Vretenasti grm
Oblik
koji se koristi u intenzivnim nasadima ako je kruška cijepljena na
dunju. Na provodnici se kosturne grane spiralno razvode na sve strane na
razmaku od 15 do 20 cm jedna od druge. Grane s provodnicom zatvaraju
kut od 90°. Kod ovog uzgojnog oblika karakteristično je nisko deblo koje
doseže visinu 40 do 50 cm od tla, dok je cijelo stablo visine 2,5 do
najviše 3 metra.
Vitko vreteno
Noviji
uzgojni oblik i on se najčešće primjenjuje za intenzivne komercijalne
voćnjake. Kruška se tada uzgaja u srednje gustom ili gustom sklopu. Ovaj
uzgojni oblik sadrži provodnicu na kojoj se u donjem dijelu razvijaju
kosturne grane prvog reda razgranavanja, a na njima oblici rodnih i
nerodnih izboja. U gornjem dijelu umjesto skeletnih grana se razvijaju
rodni i nerodni izboji izravno iz provodnice. Kosturne grane otklonjene
su pod kutom od 60°, a deblo je visine 50 cm. Za ovaj uzgojni oblik
kruška mora biti cijepljena na dunju.
Od
plošnih uzgojnih oblika spomenimo slobodnu ili nepravilnu palmetu koja
se može koristiti za krušku u gustom sklopu ako je cijepljena na dunju
MA. Ovaj uzgojni oblik sastoji se od provodnice na kojoj je slobodno
raspoređeno 8 do 10 skeletnih grana prvog reda. Skeletne grane se mogu
usmjeriti vodoravno, no najčešće se usmjeravaju koso. Prve skeletne
grane razvode se na visini od 50 cm, a zatim na svakih 35 do 50 cm
slobodno desno i lijevo u pravcu reda razvode se nove grane. Prve
skeletne grane zatvaraju s provodnicom kut od 45°, a kako se penju prema
vrhu grane se otklanjaju pod kutom od 60°. Sadnice kruške se sade na
razmak u redu od 1,5 do 2,5 m i međuredni razmak od 3 do 4 m.
Od
kordonaca se mogu koristiti sve vrste – vertikalni, horizontalni, kosi i
kombinirani. Kombinirani kordonci mogu biti jednostruki ili dvostruki
„U“ oblik, oblik svijećnjaka i „Y“ kordonci tzv. belgijska ograda.
Vertikalni
kordonac je stari klasični uzgojni oblik s uspravnom provodnicom na
kojoj se u spiralnom poretku uzgajaju kratke rodne grančice, potreban je
stalni rez prikraćivanja i prorjeđivanja, najčešće nalazi primjenu u
uzgoju u vrlo gustom sklopu.
Kosi kordonac sadrži provodnicu u kosom položaju pod kutom od 45°.
Vodoravni kordonac ima uspravno deblo s jednim ili dva vodoravna kordonca bez provodnice.
Kosi kordonac sadrži provodnicu u kosom položaju pod kutom od 45°.
Vodoravni kordonac ima uspravno deblo s jednim ili dva vodoravna kordonca bez provodnice.
ŠLJIVA
Kao i ostale voćne vrste i šljiva se može uzgajati u različitim uzgojnim oblicima.
Uzgojni
oblik koji najviše odgovara i koji se najlakše može ostvariti u praksi
je piramidalna krošnja. Taj uzgojni oblik je najlakše formirati jer
šljiva prirodno sama formira piramidu. Ovaj uzgojni oblik se sastoji od
provodnice na kojoj su na razmaku 20 do 40 cm spiralno razvedene
skeletne grane. Primarnih skeletnih grana ima 7 do 9. Gustoća sklopa za
ovaj uzgojni oblik iznosi 300 do 400 stabala/ha.
Najčešći
uzgojni oblici u intenzivnim šljivicima jesu vaza i vretenaste forme.
Za gusti sklop po Zahn-u otkine se 60% pupova na sadnici na način da su
ostali spiralno raspoređeni. Gustoća sklopa za ovakve uzgojne oblike
iznosi 800 do 1.800 stabala/ha.
BRESKVA
Uzgojni oblici koji se najčešće koriste za breskvu jesu vaza i vretenaste forme.
Uzgojni oblik
|
Podloga
|
Razmak između redova (m)
|
Razmak u redu (m)
|
Slobodna palmeta
|
Vinogradarska breskva
|
4,5
|
3
|
GF 677
|
4,5 do 5,0
|
3,0 do 3,5
|
|
Vretenasti grm
|
Vinogradarska breskva
|
4,5
|
2,0
|
Saint Julien No 1 i No 2
|
4,5
|
2,0
|
|
INRA Saint Julien GF 655/2 i INRA DAMASC GF 1869
|
4,0
|
1,5 do 2,0
|
MARELICA
Kako
marelica traži puno svjetla odabir uzgojnog oblika uvjetovan je
klimatskim prilikama, a ponajviše osvjetljenjem. U kontinentalnom
području kao uzgojni oblici najčešće se koriste vaza i vretenasti grm.
Vaza
je uzgojni oblik čija krošnja nema provodnicu i izgrađena je od 3
osnovne grane koje međusobno zatvaraju kut od 120°. Na udaljenosti od 40
do 60 cm od mjesta izbijanja prvih skeletnih grana razvode se skeletne
grane drugog reda, a drugi i treći niz grana razvodi se na udaljenosti
od 60 do 120 cm od grana prvog reda. Specifičnost ovog uzgojnog oblika
jest da ima dobro osvjetljenje s vanjske i unutarnje strane što je za
marelicu izrazito važno.
Pravovremenim
povijanjem mladica izbjegavaju se oštri kutovi grananja kako se u
račvama grana ne bi zadržavala voda i stvarala trulež. Širi kutovi
grananja daju bolju osvijetljenost krošnje i pridonose dobroj obojenosti
i kvaliteti plodova. Rezidbu treba obaviti što kasnije u proljeće da se
odgodi kretanje vegetacije i smanji opasnost od pojave apopleksije
(padavice). U prvim godinama rasta prednost treba dati pinciranju
mladica radi izolacije vrhova i zaustavljanja rasta nepoželjnih mladica u
odnosu na rezidbu koja tada ima samo dopunsku ulogu. Česta pojava u
početku rasta su vodopije koje se obavezno trebaju odstraniti rezidbom
ili se mogu ponekad iskoristiti za popunjavanje praznih dijelova krošnje
ako se na vrijeme poviju.
VIŠNJA
Višnja
se može uzgajati u obliku popravljene piramide i vaze. Na slabo bujnim
podlogama može se uzgajati i u obliku vretenastog pa čak i vitkog
vretenastog grma.
Osnovna
je karakteristika višnje da iz cvjetnih pupova razvija samo cvijet odn.
plod tako da na njihovom mjestu nakon berbe ne ostaje nikakav novi
izboj. Ovisno o uvjetima uzgoja i sortnim svojstvima višnja rađa na
dugim i kraćim jednogodišnjim izbojima i svibanjskim kiticama.
Višnji
najviše odgovara prostorni uzgojni oblik popravljena piramida s deblom
od 80 cm. Taj se uzgojni oblik sastoji od srednje provodnice sa 7 do 9
primarnih grana koje su spiralno raspoređene u razmacima od 20 do 40 cm.
Vaza
Oblikuje
se tako da u prvoj godini uzgoja nakon sadnje sadnica se prikrati na 70
cm. Ako se u nasadu planira provoditi mehanizirana berba plodova
višnje, u tom se slučaju prilikom formiranja osnovnih triju do četiriju
skeletnih grana sadnica krati na većoj visini od 90 do 100 cm.
Ostavljaju se tri najbolje raspoređene grane koje se svijanjem i
vezanjem prilagođavaju. U drugoj godini uzgoja se na svim primarnim
granama sekundarne grane raspoređuju na način da svaka grana izbija u
stranu. To se postiže da se sekundarne grane prve etaže pružaju u istom
smjeru za sve tri primarne grane desno ili lijevo, sekundarne grane
druge etaže u suprotnom smjeru, a sekundarne grane treće etaže u istom
smjeru kao grane prve etaže sekundarnih grana.
Karakteristika uzgojnog oblika vaze
Visina je debla od 50 do 70 cm.
Taj
uzgojni oblik nema provodnicu. Karakteristično je da tri osnovne
skeletne grane zatvaraju kut od 120⁰, a prema položaju provodnice
zatvaraju kut od 45⁰ do 50⁰.
Razmak osnovnih skeletnih grana po visini je oko 10 cm.Vaza osigurava dovoljnu osvijetljenost krošnje i plodova.
TREŠNJA
Za
suvremenu proizvodnju trešnje najprihvatljiviji je prostorni oblik
popravljena piramida, koju trešnja sama prirodno oblikuje, i vreteno.
Popravljena piramida je kombinacija vretenaste piramide i vaze.
Karakteristike ovog uzgojnog oblika jesu da osigurava čvrst kostur i
dobro osvjetljenje krošnje. Deblo se formira na visinu od 80 do 90 cm.
Provodnica završava uspravnom produljnicom. Na provodnici uzgaja se 4 do
8 postranih kosturnih grana koje su spiralno raspoređene i međusobno
razmaknute po visini od 20 do 40 cm. Kada se postigla željena visina
uzgoja provodnica se odstranjuje tako da voćka završava zadnjom
postranom granom.
U prvoj godini
formiranje popravljene piramide započinje skraćivanjem sadnice za 30 cm
više od predviđene visine debla. Nakon toga odabiru se 2 do 3 primarne
grane duljine 60 do 70 cm koje se razdvajaju pod kutem od 45°, dok se
ostale grane ne diraju. Kad započne rast sve mladice ispod prve etaže se
pinciraju na 10 do 15 cm dužine kako ne bi konkurirale provodnici.
Suviše bujne mladice pri vrhu krošnje koje bi mogle postati konkurentne
osnovnim granama svijaju se od polovice srpnja u luk.
U
veljači druge godine uzgoja, prije početka kretanja vegetacije, obavlja
se osnovna rezidba i oblikovanje etaža. Zatim se provodnica oreže na 40
cm od gornje osnovne grane. Konkurentne grane koje u prethodnoj godini
nisu bile savijene ove sezone ih je potrebno odrezati do osnove. U
vegetaciji do kraja lipnja potrebno je pincirati mladice u blizini vrha
kako bi produljnice osnovnih grana što bolje rasle. Od izraslih mladica
na etažama izabiremo najpovoljnije postrane grane dok se ostale
odstranjuju do osnove.
U trećoj
godini nastavlja se odabir osnovnih etažnih grana dok se na njima
odabiru i formiraju sekundarne grane koje su bliže provodnici. Na kraju
se provodnica skraćuje na visinu zadnje etaže i uzgojni oblik
popravljene piramide je oblikovan.
Nasad trešnje ne zahtjeva armaturu.
Etažna piramida i ostali piramidalni oblici
- podloge: bujne (standardi) – divlja trešnja, rašeljka, F 12/1
- razmaci: 7 do 5 m × 6 do 5 m
- sklop: 238 do 400 stabala/ha
Vitko vreteno i solax
- podloge: slabo bujne – Gisela, Edabriz, W 13, Ma × Ma
- razmaci: 4 × 2,5 m
- sklop: 1.000 stabala/ha
Slabo bujne podloge za trešnju su omogućile drugačiji uzgoj trešanja nego li dosad.
Kod trešanja se u intenzivnim nasadima koriste uzgojni oblici vitko vreteno i solax.
Kod
ovih uzgojnih oblika se, više nego rezom koristi savijanje mladica koje
smanjuje njihovu bujnost, a istovremeno utječe na bolju i bržu
diferencijaciju cvjetnih pupova.
